Close
Sabrina Jeffries – biografija i intervju
U svijetu poznata također kao Deborah Martin i Deborah Nicholas, Sabrina Jeffries umjetničko je ime jedne je od najprodavanijih autorica Naklade Neptun.

Veliki dio djetinjstva provela je na Tajlandu kamo je s roditeljima misionarima otputovala nakon navršene sedme godine, a od tog trenutka život joj se pretvara u niz pustolovina od kojih se Jeffries najradije prisjeća bježanja pred bebama slonovim i igranja u prašumi. Jeffries je odrasla kao jedino dijete svojih roditelja zbog čega je društvo najčešće tražila u knjigama, a njezina strast prema čitanju potaknula ju je da zaviri u svaku vrstu štiva, od stripova pa do svjetskih klasika. Pretpostavljate već, ipak su joj najviše za oko zapeli ljubavni romani. Uskoro je počela sanjariti vlastite priče koje su također uvijek sadržavale neku vrstu romantike. Imala je tada tek dvanaest godina, a strast prema pričanju priča kasnije ju je pretvorila u jednu od najprodavanijih američkih autorica.

No priče nisu nastale smo iz sanjarenja. Jeffries je stekla doktorat iz engleske književnosti, napisavši disertaciju o Jamesu Joyceu. Neko vrijeme kao vanjska suradnica predavala je na Sveučilištu u Tulaneu, dok napokon svu pažnju nije odlučila posvetiti pisanju vlastitih romana. Njezin prvi pokušaj pisanja zaradio je ukupno desetak odbijenica, a drugim je napokon uspjela upecati prvog izdavača. Odonda je objavila ukupno 50 romana i kratkih priča od kojih su neke prevedena na više od 20 jezika i prodani u više od 9 milijuna primjeraka.

Jeffries živi u Caryju, u Sjevernoj Carolini, sa suprugom i sinom. Kada aktivno ne piše, možete je pronaći na grupnom blogu “The Goddess Blogs”, ili usred neke od slobodnih aktivnosti. Jeffries izrađuje nakit, slaže puzzle ili, pogađate, čita.

Sabrinin romani u Hrvatskoj su prevedeni u izdanju Naklade Neptun. Prvi od njih, “U prinčevoj postelji”, ujedno je i prvi iz serijala “Kraljevsko bratstvo”, a nakon njega prevedena su i ostala dva nastavka, “Kako udovoljiti princu” i “Jedna noć s princom”.

Intervju

1. Trebamo li vaše knjige i serijale čitati određenim redoslijednom?

Uvijek na neki način pokušavam povezati romane unutar jednog serijala. Neki od mojih likova ponekad se pojavljuju u više serijala, no čitatelj ne bi smio propustiti nikakvu vitalnu informaciju ako romane ne čita redom kojim su objavljivani. Trudim se napisati roman kako bi se on mogao razumjeti ako ga se čita odvojeno od ostalih iz serijala, no također volim dodati pokoju suptilnu poveznicu kako bi stvar bila zanimljivija.

2. Zašto ste odlučili pisati pod čak tri pseudonima?

Kako bih lakše odijelila svoja tri stila pisanja. Moji izdavači smatraju da će čitatelji lakše pronaći knjigu i žanr koji ih zanima ako ga povežu s imenom. No ovih dana pišem pretežno pod imenom Sabrina Jeffries.
Romani koje pišem kao Sabrina lakše su štivo prožeto seksi povijesnim romansama, dok su oni nastali iz pera Deborah Martin senzualniji s puno više dijaloga, no manje pustolovina i povijesnih zbivanja. Romani Deborah Nicholas suvremene su paranormalne romanse što ih čini potpuno drugačijima od onih koji nastaju pod dva ranije spomenula imena.

3. Kako da mi postanemo autori ljubavnih romana?

To mi se pitanje često postavlja. Postoji ono staro pravilo koje uvijek vrijedi: „Vježbaj, vježbaj, vježbaj.“
U mojem slučaju, to je značilo da sam pisala i pisala i pisala.
A i čitala, čitala i čitala.
Također sam se pridružila udruzi Romance Writers of America (Američko udruženje pisaca ljubavnih romana), gdje sam pronašla svoju agenticu i do kraja istesala zanat. Najbolji savjet koji mogu dati mladim autorica je da se što prije pridruže toj ili sličnoj organizaciji kako bi dobili svu potrebnu pomoć i vodstvo.
Samuel Johnson jednom je rekao: „Ono što je napisano uz minimalan trud, čitatelju pruža minimalan užitak.“ Dakle, ako krećete u avanturu zvanu pisanje, želim vam puno sreće kako bi se vaši uratci uvijek čitali s užitkom.

4. Odakle crpite ideje?

Ideje dobivam od vilenjaka koji mi se svako jutro u tajnosti pridruži na kavi. On postane vrlo nervozan ako koristim tuđe ideje. Sad zaozbiljno, sve što pročitam, vidim ili čujem može se pretvoriti u ideju za roman. Ponekad mi scena ili razgovor jednostavno padnu napamet ili se lik mi lik iskrsne u glavi. Zapravo, obično je problem u tome da imam previše ideja za nove romane, a ne njih premalo.

5. Znate li da ste pogriješili u romanu “Kako udovoljiti princu”? Keats, a ne Chaucer, je napisao “La Belle Dame Sans Merci”.

Zapravo nisam pogriješila. Da, Keats je napisao pjesmu pod nazivom “La Belle Dame Sans Merci”, no on nije bio jedini, a niti prvi koji ju je napisao. U doba kad se odvija radnja mojeg romana, ta pjesma još nije bila objavljena, a s obzirom na to da je Keats svoju pjesmu temeljio na Chaucerovom prijevodu pjesme Alaina Chartiera (u doba princa namjesnika mislilo se da je pjesma Chaucerov original), odlučila sam se referirati na raniji rad. Taj potez izazvao je brojne polemike. U nastojanju da zadržim ispravan povijesni slijed događaja, a istodobno zadržim frazu koju želim (radnja mog romana odvija se 1814., a Keats je svoju pjesmu napisao 1817.) uspjela sam sve zbuniti, a ljudi mi i dan danas zbog toga pišu.

6. Je li se teško popeti na listu najprodavanijih autora? Svodi li se sve na čitatelje ili marketing također u tome igra veliku ulogu?

Teško je stići na listu, a za neke je to teže nego za neke druge. Moja šesnaesta knjiga (peta koju sam napisala kao Sabrina Jeffries) bila je prva koja se popela na listu USA Today, no da budem iskrena, ta lista nije ni postojala kad sam ja počela pisati. Mislim da je pojava na nekoj od lista podjednako rezultat marketinga, čitateljskog interesa i sposobnosti da se napiše roman koji će se čitateljima svidjeti.

7. Svaki autor ima svoj način stvaranja likova. Vaši junaci su snažni, neovisni i tvrdoglavi muškarci, a heroine su ustrajne i strastvene žene posvećene ostvarenju svojih ciljeva, taman dovoljno tvrdoglave da odgovaraju muškarcima koje ste za njih odabrali. Na koji način razvijate te likove?

Pišem o likovima koje bih i sama voljela poznavati. Ne volim plačljive heroine, a smatram da su alfa muškarci seksi pa zato o njima i pišem. Uvijek počnem od neke šire ideje, od toga kako se uklapaju u radnju, a kad krenem pisati, usput naučim mnogo toga o njima. Naravno, svaki puta kad naučim nešto novo, moram provjeriti sve što sam već napisala kako bih se uvjerila da se to uklapa u njihove karaktere. Zato, tako dugo dok detaljno ne upoznam svoje likove, puno vremena posvećujem ispravljanju i provjeravanju.

8. Pišete neke od najboljih ljubavnih scena u svom žanru. Je li teško održavati takve scene svježima i vrućima iz knjige u knjigu?

Da. Ali nasreću, uvijek sam imala vrlo živopisnu maštu što se tiče seksa, a u knjigama nisam još pokazala ni f od tih fantazija.

9. Pisanje knjige dugotrajan je proces, počinje s onim prvim konceptom i završava samom objavom, no koliko vam zapravo vremena treba da napišete knjigu?

Nikad nisam knjigu napisala za manje od 4 mjeseca, a najviše vremena koje sam ikad uzela za pisanje bilo je 9 mjeseci. Obično jedan roman završim u 6 mjeseci.

10. Mislite li da vam je, što više pišete, zapravo potrebno i više vremena da nešto napišete?

Mislim da što više pišem, time u njih moram uložiti više truda. Nije mi potrebno više vremena, no potrebno je više energije.

11. Kako izgleda vaš tipični dan u kojem pišete?

Tipičan? Takvo nešto ne postoji? Moj život i osobnost ne daju mi da stvorim normalan raspored. Obično cijelo vrijeme pišem, s velikim prekidima za obavljanje kućanskih poslova, kako bih uživala u slobodnom vremenu, spavala, jela i družila se s obitelji. Sasvim sam ozbiljna kad to kažem. Zadam si dnevni limit od nekoliko stranica i to je to. Ponekad napišem 5 stranica poslije podne, 3 stranice ujutro i 3 u ponoć ili pak 10 stranica nakon 18 sati. To vam je moj tipičan dan.
Moj idealan dan za pisanje bio bi da ustanem, odem u teretanu (kad hodam na traci za trčanje čitam knjigu), odem na kavu i tamo pišem dva – tri sata da me nitko ne ometa. Onda bih se vratila kući, ručala i malo prespavala (obično popodne spavam 10 – 15 minuta), provjerila bih elektronsku poštu, okupala se, još malo pisala i pričekala sina nakon dolaska iz škole (moj sin ima autizam). Nakon toga bih ponovno pisala, skuhala večeru i večerala sa suprugom, malo gledala televiziju, zabavljala se sa sinom, opet malo pisala i onda bih otišla na spavanje.
No rijetko kada se stvari odvijaju po ovom rasporedu. Moj suprug dugo radi, a sinov raspored ponekad se ne poklapa s mojim. Tako da se obično snalazim na različite načine.

12. Kako se zabavljate? Imate li hobija?

Imam puno hobija. Ono čega nemam je vremena da se njima bavim. Volim izrađivati nakit, kuhati i čitati (naravno), ali volim i gledati filmove i slušati glazbu. Ovisna sam o feecellu pa moram voditi računa o vremenu koje provodim igrajući, i vjerovali ili ne, ništa me ne opušta bolje od dobrih puzzli. Moja vizija raja je mogućnost da nekoliko dana za redom samo slažem puzzle.

  • Stavka dodana u košaricu
1
Vaša košarica
Sabrina Jeffries: Povratak prognanog vojvode
Povratak prognanog vojvode
Težina proizvoda:

0.4 kg

Cijena: 12,63
- +
12,63
    Troškovi dostave