Close
O pivi i vješticama…
Bliži se Noć vještica 🎃
Nije slučajnost da knjiga „Goropadnik u njenom krevetu“ izlazi baš u ovo doba godine. Zašto? Jer je glavna junakinja ove knjige pivarica 🍺😊
Ako vam je i dalje upitnik nad glavom i nije vam jasno kakve to veze ima s vješticama, nastavite čitati dalje. Tekst je podulji, ali zanimljiv.
Ljudi piju pivo već gotovo sedam tisuća godina, no jeste li znali da su prvi pivari koji se spominju u povijesti bili žene? I u staroegipatskim gradovima i u vikinškim selima, žene su kuhale pivo za vjerske obrede, ali i kao praktičan, kaloričan napitak za svoje ukućane. Od kamenog doba do 18. stoljeća, pivo (točnije, ale) bilo je glavni domaći proizvod u većini obitelji u Engleskoj i drugim dijelovima Europe. Proizvodnja tog pića predstavljala je jeftin način konzumiranja i konzerviranja žitarica. Za siromašnu radničku klasu pivo je bilo važan izvor hranjivih tvari jer je bilo bogato ugljikohidratima i bjelančevinama. Budući da je taj napitak bio sastavni dio prehrane prosječnog pripadnika niže klase, kuhanje piva je za mnoge žene bio jedan od uobičajenih kućanskih poslova. Neke su poduzetne žene počele i prodavati svoje proizvode. Udovice ili neudate žene iskoristile su svoju vještinu varenja piva kako bi stekle dodatnu zaradu, dok su se udane žene udruživale sa svojim muževima u vođenju obiteljskih pivovara. Kad biste otputovali vremeplovom u srednji vijek ili renesansu i otišli na neku englesku tržnicu (ili drugdje u Europi, ali naš se roman odvija u Engleskoj pa…), vjerojatno biste vidjeli prizor koji kao da vam je odnekuda poznat. Žene koje nose visoke, šiljate šešire i najčešće stoje pokraj velikih kotlova. Visoke su šešire nosile kako bi ih kupci mogli vidjeti na prenapučenoj tržnici, a kotlove su koristile za prenošenje svojeg domaćeg napitka koji je mirisao po hmelju, jer te su žene bile pivarice. I, da, imale su mačke, ali ne kao demonske glasnike, već kako bi tjerale miševe od žitarica. Metle su pak bile simbol trženja domaćim proizvodima i vješale su se iznad ulaza u kuću ili krčmu kad bi pivo bilo spremno za prodaju. Neki tvrde da ikonografija koji povezujemo s vješticama, od visokog šiljastog šešira, mačke i metle, do kotla u kojem se krčka tajanstvena tekućina, potječe od žena koje su zapravo bile majstori pivari. No baš kad su se pivarice učvrstile na tržištu piva u Engleskoj, Irskoj i ostatku Europe, počela je protestantska reformacija. Taj vjerski pokret koji je nastao početkom 16. stoljeća propovijedao je stroge rodne norme i osuđivao vračanje i čarobnjaštvo. Muškarci koji su se bavili pivarstvom vidjeli su u tome svoju priliku. Kako bi smanjili konkurenciju na pivskom tržištu, neki su optuživali pivarice da su vještice i da koriste svoje kotlove za pripremu čarobnih napitaka umjesto piva. Nažalost, glasine su uzele maha. S vremenom je ženama postalo opasno kuhati i prodavati pivo jer ih se moglo pogrešno identificirati kao vještice. U to vrijeme, optužba za vračanje bila je više od društvene osude; mogla je rezultirati kaznenim progonom ili smrtnom presudom. Žene optužene za vještičarenje često su bile izopćene u svojim zajednicama, zatvarane ili čak ubijane. Naravno, nisu svi muškarci vjerovali da su pivarice vještice. Međutim, mnogi su vjerovali da žene ne bi trebale trošiti vrijeme na proizvodnju piva. Taj proces je zahtijevao puno vremena i predanosti: sati i sati pripravljanja piva, čišćenja podova i podizanja teških snopova raži i žita. Kad bi im se zabranilo kuhanje piva, žene bi imale znatno više vremena za rađanje i odgajaje djece. U 16. stoljeću neki su gradovi, poput engleskog Chestera, većini žena posve zabranili prodavanje piva, iz straha da će mlade žene postati usidjelice.
Muškarci i dalje dominiraju pivarskom industrijom: 10 vodećih pivarskih tvrtki na svijetu vode muški izvršni direktori i pretežito imaju muške članove uprave. Velike pivske kompanije oduvijek su prikazivale i reklamirale pivo kao piće za muškarce. Neki odlaze toliko daleko da reklame za pivo nazivaju “priručnicima o muškosti”. Žene se u tim reklamama uglavnom pojavljuju samo kao ukras (ako se uopće pojavljuju). A čini se da je ta rodna pristranost jednako prisutna i u manjim craft pivovarama. Prema nekim istraživanjima, tek 17% craft pivovara ima ženu na čelu tvrtke, a samo 4% tih pivovara kao majstore pivare – stručnjake koji nadgledaju proces varenja piva – zapošljavaju žene.
Ali ne mora biti tako. U većem dijelu povijesti bilo je posve drukčije. Nažalost, ne i u 19. stoljeću, u kojem se odvija radnja spomenutog romana Sabrine Jeffries, u kojem se glavna junakinja, Annabel Lake, kao žena koja se bavi „muškim“ poslom, mora nositi s raznim teškoćama, boriti se s predrasudama i seksizmom…
X
    0
    Vaša košarica
    Vaša košarica je praznaVrati se u webshop
      Troškovi dostave